NEZABORAVNA VINCEŠKA NA ZLATNOM BRDU

Vlasnik vinarije Zlatno brdo Goran Matijević i enolog Samir Nađ 

Mala i vesela ekipa novinara krenula je u mističnu Baranju-„majku vina“, točnije u vinariju Zlatno brdo u pitoreskni Zmajevac, mjesto poznato po vinskim cestama i koloniji vinskih podruma ukopanih u južnu stranu Baranjske planine, na poziv vlasnika i vinara spomenute vinarije Gorana Matijevića, a u organizaciji „Vinskog Kluba“ iza kojega stoje sommelier Tomo Jakopović i Miro Barec. 

Još na parkingu pred polazak, dobro raspoložena grupa predstavnika medija nazdravila je domaćom rakijom za sretan put i dezinfekciju protiv koronavirusa te se počastila domaćim slanim i slatkim zalogajčićima koji su bili vrijednih ruku djelo jedne od kolegica. Da ne bi bilo zabune, naravno da smo imali mladog i odgovornog vozača koji nas je sigurno odveo i poslije vratio našim domovima iza pola noći.

No, krenimo redom, pogađate li već razlog našeg putovanja?

Ne, nismo išli samo uživati u božanskoj kapljici ovoga vinara i bogatoj baranjskoj hrani, već i prisustvovati tradicijskim običajima i proslaviti spomendan sv. Vinka zaštitnika vinogradara, vinograda i vina, čije ime znači pobjednik tj. onaj koji pobjeđuje zimu i priprema put za dolazak proljeća.

Vincekovo, Vinkovo kako ga nazivaju u Podunavlju i Vinceška u Baranji slavi se 22. siječnja i označava početak vinogradarske godine. Bez obzira na vremenske prilike ili neprilike prema kojima se nastoji prognozirati plodnost i rodnost agrarne godine i prinosi u vinogradarstvu, običaj je na taj dan u godini koja je počela, prvi put otići u vinograd. Sunce i topljenje snijega znak su dobroga uroda pa samim tim i vina, stoga i ne čudi što su se u narodu zadržale mudre uzrečice, a jedna od njih glasi: „Kad za Vinkovo sunce sije, dobroga se vina pije“.

Nakon otprilike tri sata vožne stigli smo na gospodarstvo vlasnika Matijevića koji se, iako rođen i odrastao u Kanadi, zaljubio na prvi pogled u plodno baranjsko područje na kojem je odlučio pokrenuti vinski posao. Dolazi iz šumarskoga poslovnog svijeta te bavljenje vinima smatra velikim životnim izazovom.

Dočekalo nas je gazdino veselo društvo, glavni enolog Zlatnog brda Samir Nađ i župnik Župe Duboševica Danijel Tigandžin, a gazda Goran nam je zaželjevši dobrodošlicu otkrio da ćemo nakon odlaska u vinograd posjetiti i podrume da vidimo gdje drži svoju čudesnu tekućinu. Odmah smo se bacili na domaću hranu tradicionalnu za to podneblje kobasice i slaninu koje smo pekli nataknute na drvene dugačke štapove na otvorenoj vatri, u čemu se župnik pokazao kao vrstan majstor iako ni naša grupica nije zaostajala za njim. Bilo je tu i kulena, kulenove seke, šunke i švargle, a sve navedeno zalijevalo se graševinom iz 2021.

s lijeva na desno: Goran Matijević, župnik Danijel Tigandžin, Tomo Jakopović i Miro Barec

Po dolasku u vinograd koji se nalazi na lokalitetu „Nađ Heđ“ (Velika Planina) uslijedila je molitva i tradicionalno obrezivanje trsa kojega se obredno poškropi tj. „krsti“ starim domaćim vinom. Na trsovima su bile obješene dimljene kobasice i špek koji simboliziraju želju za plodnošću i dobrim urodom. 

autorica teksta i bloga

Dolaskom u podrum Zlatnog brda, Matijević i Nađ ispričali su nam da u ponudi imaju vina izrađena od sorte: graševina, pinot sivi, cabernet sauvignon, te vino koje je kupaža pinota sivoga izborne berbe, traminca izborne berbe bobica, chardonnaya i rajnskoga rizlinga. Gazda se osvrnuo na crna vina koja tretiraju kroz barrique bačve i na tradicionalne gatore, odnosno kućice koje su ulaz u vinske podrume, ukopane 11 metara ispod zemlje i obzidane ciglom. Baranjski gatori su karakteristični jer u njih ulazimo ravno, dok u one u Villanyu u Mađarskoj silazimo po stepenicama. Ukopan i obzidan podrum vinarije Zlatno brdo izgrađen je 1935. godine, a prednji dio 1892. godine.

Cilj im je da proizvedu 40 000 butelja svake godine i da 10 000 prodaju na svom području. Nasadi se protežu na 5,7 ha i odlikuju se eko proizvodnjom. Stari Rimljani su ovo plodno područje nazvali Mons Aureus (Zlatno brdo).

„Za neke kombinacije nam je lakše kupiti gotovo grožđe koje Samir kaže da je kvalitetom dovoljno dobro za nas, nećemo povećati količinu vina, povećat ćemo cijenu ako potražnja bude veća“, odlučno će Matijević.

vlasnik Zlatnog brda Goran Matijević

Domaćini su nam na otvorenoj vatri pripremili i autohtono jelo od graha sa slaninom i kobasicama uz slasnu kapljicu koja je melem i okrjepa za dušu. Tamburaški orkestar Panonika Sombor atmosferu je doveo do usijanja.

Uz pjesmu, ples i dobru kapljicu završilo je naše baranjsko druženje, te smo se puni pozitivnih dojmova vratili svojim domovima.

vina vinarije Zlatno brdo

Autor fotografija: Nikola Zoko